Zovem se Adel Zonić. Brojim 32 godine i dolazim iz Donjeg Vakufa. Srednju Elektrotehničku školu završavam u Bugojnu, da bih upisao Elektroteh-nički fakultet u Sarajevu, odsjek automatika i elektronika, gdje sam boravio preko 12 godina. Uslijed novih poslovnih prilika preselio sam se u Austriju, gdje stićem nova radna iskustva u Auto-mobilskoj industriji. Oženjen sam i imam kćerku od 2 godine.

Bili ste među prvim stipendistima Udruženja „Spajalica“, tačnije ak. 2008/09. godine. Koliko Vam je značila stipendija Udruženja „Spa-jalica“ i kakva su sjećanja iz tog perioda?
Ta godina nosi posebne emocije kod mene jer sam upravo u toj godini ostao bez jakog oslonca u svome životu, svoga oca. U to vrijeme iz malih studentskih soba u Nedžarićima javlja se želja da se formira fond za stipendiranje studenata od ljudi koji su i sami prošli studentske dane. Imao sam sreću da budem među prvim stipendistima, što mi je, u svakom slučaju, olakšalo školovanje u toj godini.

Sredinom 2015. godine završili ste Elektroteh-nički fakultet Univerziteta u Sarajevu. Trenutno radite u automobilskoj kompaniji Magna Au-teca u Austriji na poziciji R&D Test Engineer. Kakav je osjećaj nakon dugog i napornog studija i studentskih dana pretočiti stečeno znanje u praksu?
Velika je blagodat biti u mogućnosti studirati i školovati se. Isto tako velika je blagodati raditi i proširivati iz dana u dan stečeno znanje. Trudim se da mi je to uvijek na umi kada počnem svoj radni dan, jer pravo naukovanje tek počinje poslije završenih studija.

Evo vi ste, iako niste bili obavezni, nakon zavr-šetka studija odlučili od ove godine podr-žati ideju stipendiranja Udruženja „Spajalica“ i zajedno sa svima nama stipendirati novih 10 studenata? Zašto ste se opredijelili za ovaj gest?
Vjerujem da dosta ljudi koji su prošli studentske dane svakako direktno pomažu nekim studentima izdvajanjem određenih sredstava i time olakšavaju nečije studentske dane i brigu roditelja. Ovo je pak lijep način da se zajedničkim izdvajanjem spojimo oko jedne dobrobiti i time biti dio Spajalice tima.

Nekada ste bili stipendista Udruženja, a danas jedan od stipenditora. Kako se osjećate, s obzi-rom da ste sada, nakon završenog studija, u prilici da radite i iz vlastitih novčanih sredstava podržavate u školovanju neke nove generacije studenata?
Drago mi je što mogu da podržim i budem dio jedne pozitivne priče koja evo broji preko 10 godina.