Na početku, želimo Vas pozdraviti i zahvaliti se na izdvojenom vremenu. Možete li nam reći nešto više o sebi?
Ja sam Adis Rožajac i živim u Varešu. Oženjen sam i ponosni otac jednog dječaka od dvije godine. Trenutno sam zaposlen u kompaniji Adriatic Metals BH.
Povod našeg razgovora je Vaša odluka da od ove godine postanete jedan od stipenditora Udruženja „Spajalica“. Šta Vas je najviše motivisalo da se pridružite ovoj plemenitoj ideji koja traje već 16 godina?
Iskreno, to mi je bila želja još od onog dana kada sam prvi put primio Vašu stipendiju. Tada sam poželio da jednog dana i ja budem taj koji će možda usrećiti nekoga na sličan način.
Krajem 2014. godine završili ste Fakultet za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu. Kako ste nakon završetka studija uspjeli da pronađete posao i kako ste, nakon dugog i napornog studija, uspjeli da stečeno znanje primijenite u praksi?
Početak u potrazi za poslom nije bio lagan. Bilo je tu i čekanja i nadanja, pa opet čekanja, sve do trenutka kada mi se ukazala prilika da odradim pripravnički staž u jednoj rudarskoj kompaniji u Varešu, kao pripravnik u Službi transporta, što je odgovaralo mom pozivu. Međutim, nakon niza godina rada, a naravno uz poštovanje studijskih znanja, pravo znanje se stiče iskustvom i svakodnevnim rješavanjem praktičnih problema. Tako da, nakon nekog vremena, stvarne probleme naučite rješavati kroz primjenu studijskih znanja.
Bili ste stipendista Udruženja “Spajalica” u akademskoj 2008/09. godini, na samom početku, kao prvi stipendista. Koliko Vam je značila stipendija Udruženja “Spajalica” i kakva su Vaša sjećanja iz tog perioda?
Da, moja prva stipendija i ogromna sreća. U periodu kada mi je najviše trebala financijska pomoć, dobio sam ovu stipendiju. Teško je to sada opisati i nekome reći kakva su to vremena bila, ali mogu reći da je ta stipendija za mene bila i radost i teret. Radost zato što ste bili uz mene, a teret zato što nisam bio siguran da ću moći opravdati vaša očekivanja, jer sam bio jedan od prvih koji je dobio tu stipendiju. Uvijek ću biti vezan za vas lijepim sjećanjima i nadam se da ću uspjeti prenijeti još ljepša sjećanja i na druge.
Iako niste bili u obavezi, izrazili ste želju da podržite ideju stipendiranja Udruženja „Spajalica“ i da, zajedno sa nama, stipendirate nove studente. Šta Vas je motivisalo da donesete ovu odluku?
Kao što sam već spomenuo, uvijek me je vukla želja da i ja jednog dana budem taj koji će učiniti nekog sretnim, jer samo oni koji su primali stipendije u tom periodu znaju koliko je ta želja bila jaka.
Nekada ste bili stipendista Udruženja, a danas ste jedan od stipenditora. Kako se osjećate, s obzirom na to da ste sada, nakon završenog studija i velikog iskustva u struci, u prilici da iz vlastitih sredstava podržite obrazovanje novih generacija studenata?
I dalje živim i osjećam onaj period kada sam prvi put dobio stipendiju. Taj osjećaj se ne može lahko promijeniti, tako da sama pomisao da sam sada dio vašeg Udruženja čini me presretnim. Posebno mjesto u mom životu imaće upravo te nove generacije studenata.
Za kraj, imate li neku poruku za sve prijatelje Udruženja “Spajalica”?
Poruka je da nas bude više, jer što je više članova koji su uključeni u plemenite aktivnosti ovog udruženja, to će biti više sretnih lica.
