Na samom početku, želimo Vas pozdraviti i zahva-liti Vam za izdvojeno vrijeme. Za početak, možete li nam reći nešto o sebi?

Pozdrav i za Vas. Zovem se Adisa Medić (rođ. Selimović) i imam 32. godine. OŠ “Musa Ćazim Ćatić” Gračanica, Visoko, završavam kao učenik generacije, te srednju Elektrotehničku školu MSŠ “Hazim Šabanović”, Visoko, sa Posebnom diplomom u znak priznanja za odličan uspjeh i primjereno vladanje. Svoje obrazovanje na-stavljam na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu, gdje, po okončanju studija, dobijam priznanje “Srebrena značka” za prvi i drugi ciklus Univerziteta u Sarajevu. Trenutno sam student doktorskog studija i radim na poziciji asistenta na oblasti “Poštanske tehnologije” na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije. Majka sam jedne kćerke.

Povod našeg razgovora je Vaša odluka da od ove godine i Vi budete jedan od stipenditora Udruže-nja “Spajalica”? Šta Vas je najviše ponukalo da i vi budete dio ove plemenite ideje koja traje već 14 godina?

Od momenta kada sam saznala da sam dobitnik stipendije udruženja “Spajalica”, znala sam da ću se jednoga dana pridružiti timu i doprinositi unapre-đenju našeg društva. Bila sam oduševljena idejom “Spajalice” i činjenicom da, u moru negativnih stvari koje nas okružuju, zaista postoje osobe sa istinskim osjećajem za pomoć drugima i poboljšanje komplet-ne slike našeg društva.

Krajem 2014. godine završili ste Fakultet za sao-braćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu. Kako ste nakon završenog fakulteta uspjeli naći posao i kako ste, nakon dugog i napornog studija, uspjeli pretočiti stečeno znanje upraksu?

Sa žaljenjem moram podijeliti svoje negativno isku-stvo u pronalasku prvog zaposlenja. Posao u struci, a i van nje, aktivno sam tražila oko tri godine. U tom periodu radila sam volonterske i honorarne poslove. Bio je to težak period za mene. 2017. godine sam do-bila poziv sa Fakulteta za saobraćaj i komunikacije da, kao student sa značkom, postanem dio njihovog tima. Osjećala sam se presretno. To mi je bila samo potvrda da su neke negativne stvari koje nas zadese zapravo dobre za nas i da se za velike stvari u životu često čeka duže. Stečeno znanje proširujem iz dana u dan i nastojim da studente kvalitetno pripremim za tržište koje ih čeka. Cilj mi je da svojom sposobnošću i kreativnošću doprinose naučnom i ekonomskom razvoju naše zajednice.

Bili ste stipendista Udruženja „Spajalica“ u ak. 2012/13. godini. Koliko Vam je značila stipendija Udruženja „Spajalica“ i kakva su sjećanja iz tog perioda?

Sjećanja iz tog perioda u meni bude različite emocije, budući da sam te studijske godine (i predhodne tri) jedini pozitivan odgovor za stipendiranje dobila od udruženja “Spajalica”. Sjećam se da sam u tom perio-du bila razočarana preliminarnim listama konkursa na koje sam aplicirala, dok posljednju listu u nizu nije objavilo udruženje “Spajalica”. Vaša podrška mi je po-sebno značila u svakom smislu te riječi. Duhovno me ispunila pozitivnim osjećajem, vratila vjeru u ljude, motivirala da budem još bolji i uspješniji čovjek. Materijalno mi je olakšala troškove obrazovanja i dala priliku da još više slobodnog vremena posvetim studiju.

Evo vi ste, iako niste bili obavezni, izrazili želju da podržite ideju stipendiranja Udruženja „Spaja-lica“ i zajedno sa svima nama stipendirate nove stipendiste. Zašto ste se opredijelili za ovaj gest?

Obrazovanje je naš put ka svijetloj budućnosti. Smat-ram da svaki pojedinac snosi odgovornost za stanje društva i da treba da doprinese zajednici na način na koji može. Pri tome bezuslovna pomoć treba da bude jedna od naših ideja vodilja, a ona se ogleda i kroz stipendiranje studenata.

Nekada ste bili stipendista Udruženja, a danas jedan od stipenditora. Kako se osjećate, s obzirom da ste sada, nakon završenog studija, velikog iskustva u struci, u prilici da radite i iz vlastitih novčanih sredstava podržavate u školovanju neke nove generacije studenata?

Prvenstveno želim da se zahvalim udruženju “Spaja-lica” na višegodišnjem postojanju, dobročinstvu i primjeru kakav zaista treba biti. Posebna mi je čast i zadovoljstvo što imam priliku biti dio takvog tima i na taj način učiniti da je naše malo nekome u biti veliko.