Zovem se Mustafa Duranović i rođen sam 02.03.1990. u Jajcu. Osnovnu školu sam djelo-mično pohađao u Zenici i Bugojnu, a završio sam je u Jajcu, gdje sam također završio i Gimnaziju. Nakon toga upisujem Elektrotehnički fakultet u Sarajevu, gdje sam stekao zvanje magistar elektrotehnike, smjer računarstvo i informatika. Sretno sam oženjen i otac sam tri mala dječaka.
Bili ste stipendista Udruženja „Spajalica“ u ak. 2011/12. godini. Koliko Vam je značila stipendija Udruženja „Spajalica“ i kakva su sjećanja iz tog perioda?
Da, imao sam čast da budem stipendista Vašeg (našeg) Udruženja, gdje sam imao priliku steći brojna poznanstva i prijateljstva, koja su mi u to vrijeme mnogo značila. Sama stipendija u toku mog školovanja, značila mi je mnogo – koliko financijska, toliko i moralna podrška zbog saznanja o dobrim ljudima koji su spremni pomoći bez ikakvog interesa. Pojedinost koju moram istaći, a koja mi se mnogo svidjela kod Udruženja “Spajalica”, jeste jednostavnost i transparentost prilikom apliciranja i odabira stipendista.
Krajem 2014. godine završili ste Elektro-tehnički fakultet Univerziteta u Sarajevu. Trenutno radite u programerskoj kompaniji Mistral u Sarajevu na poziciji “Tehcnical Team Lead-a”. Kakav je osjećaj, nakon dugog i na-pornog studija i studentskih dana, pretočiti stečeno znanje u praksu?
Moram priznati da nisam očekivao i da sam se pozitivno iznenadio kada sam, još u toku studija, prije diplomiranja, dobio priliku da radim u svo-joj struci i da odmah primijenim znanje koje sam stekao u toku studiranja. Veoma je lijepo kada spoznate da su ljudi prepoznali potencijal koji sam imao i dali mi priliku da i dalje napredujem. Kada sam se zaposlio u kompaniji Mistral, bilo je oko 40-tak, a danas kompanija broji skoro 200 zaposlenika. Bio sam svjedok tog rasta i ponosan sam što sam i ja dao svoj doprinos tome, barem malim dijelom.
Evo vi ste, iako niste bili obavezni, nakon zavr-šetka studija odlučili od ove godine podržati ideju stipendiranja Udruženja „Spajalica“ i zajedno sa svima nama stipendirati novih 10 studenata? Zašto ste se opredijelili za ovaj gest?
Osjećam se jako počašćenim što ste me pozvali da zajedno s vama pomognem našim studen-tima odnosno našem društvu te na kraju budem razlog promjene na bolje. Smatram da svaki us-pješan čovjek u našoj državi treba pronaći način da pomogne drugima, a pogotovo studentima, jer znam koliko im to znači.
Nekada ste bili stipendista Udruženja, a danas jedan od stipenditora. Kako se osjećate, s obzirom da ste sada, nakon završenog stu-dija, u prilici da radite i iz vlastitih novčanih sredstava podržavate u školovanju neke nove generacije studenata?
Ovaj vid podrške pruža mi veliko zadovoljstvo i tek sada shvaćam zašto je “sreća u davanju” istinska sreća.
